Povijest svetišta

povijest svetišta image
1332.

Prvi spomen imena Aljmaš i župe u Aljmašu. U mjestu zajedno žive katolici – Hrvati i Mađari. Bave se ratarstvom i ribarstvom, a neki su trgovci i obrtnici.

1526.

Aljmaš s cijelom Slavonijom i Baranjom pada pod vlast Osmanlija. Okupacija traje 160 godina.

1687.

Turci (Osmanlije) su protjerani. Duhovnu obnovu oslobođenih krajeva provode redovnici isusovci, koji su ovamo stigli iz Europe, s oslobodilačkom kršćanskom vojskom. U baranjskom selu Laško (danas Lug) isusovci podižu crkvu na čast Blaženoj Djevici Mariji, sa željom da Lug postane marijansko proštenište.

1697.

Za skromnu drvenu crkvu u Lugu isusovci nabavljaju Gospin kip koji je svečano prenesen iz Osijeka u Lug. Kip je bio sličan današnjem: Gospa s krunom na glavi, na lijevoj ruci drži Dijete Isusa, a u desnoj žezlo. – Kalvini, pristaše Rákóczyjeve bune protiv habsburške vlasti, zaposijedaju i naseljavaju više mjesta u Baranji, a među njima i Lug u kojem prisvajaju katoličku crkvu.

1704.

Godina 1704. prva je godina aljmaškog svetišta. Naime, kako bi spasili Gospin kip, isusovci ga prenose iz Luga u Aljmaš, mjestašce nedaleko od ušća Drave u Dunav. Smještaju ga u priprostu aljmašku crkvu, građenu od šiblja, omazanu blatom i pokrivenu trskom. Otada vjernici, osobito iz Osijeka i okolice, – bez prekida – o Gospinim blagdanima hodočaste u Aljmaš.

1708.

U Aljmašu se gradi nova crkva, druga po redu. Posvetio ju je 1715. đakovački biskup Đuro Patačić.

1726.

Na jednom od aljmaških brežuljaka isusovci podižu „Kalvariju“ za pobožnost križnog puta.

1807.

Aljmaš (ponovo) postaje župom, koja je zajedno s prošteništem povjerena biskupijskim svećenicima sve do danas.

1846.

U veliko je požaru izgorjela crkva s Gospinim kipom, mnoge aljmaške kuće i gospodarstva. Spašena je samo kopija kipa. Ta je kopija (slika) prenesena u udolinu udaljenu od Svetišta oko kilometar puta. Tamo je, uz izvor vode, Gospi podignuta kapelica. Uokolo su posađene lipe pa je mjesto prozvano „Gospa pod lipom“. I danas to mjesto posjećuju svi hodočasnici i Gospini štovatelji i s poštovanjem uzimaju izvorsku vodu.

1847.

Započima gradnja nove, treće crkve na istom mjestu.

1852.

Još nedovršenu crkvu posvećuje đakovački i srijemski biskup Josip Juraj Strossmayer.

1857.

Biskup Strossmayer daruje Aljmaškom svetištu novi (današnji) Gospin kip, izrađen u Beču.. Slijede godine u kojima se hodočašća manje-više mirno nastavljaju.

1945. - 1990.

Vrijeme je vladavine komunističkog režima, čestog ometanja hodočasnika i zabrana hodočašćenja u Aljmaško svetište.

1991.

Započeo je Domovinski rad. Srpske paravojne jedinice (četnici) uz pomoć Jugoslavenske narodne armije okupirali su ove krajeve. Iz svih sela prognani su nesrpski žitelji. Većina njih, ostavivši sve i u smrtnoj opasnosti, bježe 1. kolovoza zadnjim teglenicama u Osijek, a zatim se razilaze po Hrvatskoj. Brojni su izbjegli u Mađarsku, a neki i u druge europske zemlje. Padom Aljmaša prva je opljačkana, obeščašćena i razorena aljmaška crkva.

1992.

Pod neobičnim je okolnostima u ruševinama aljmaške crkve nađen oštećeni Gospin kip i prenesen u Osijek.

1998.

Završen je Domovinski rat. Dana 1. kolovoza kip Gospe svečano je vraćen u Aljmaš. U mjesto se vraćaju i prognani Aljmašani.

1999.

Pripreme za gradnju nove župne i proštenišne crkve. U raspisanom natječaju prihvaćen je idejni nacrt zagrebačkih arhitekata Maje Furlan Zimmerman, Ive Gajšak i Mirka Buvinića.

2001.

Započela je gradnja nove, četvrte crkve u tri stoljeća aljmaškog svetišta i to na istom mjestu. Investitori su Ministarstvo za obnovu i graditeljstvo, Osječko- baranjska županija, Biskupija đakovačka i srijemska te aljmaška župa i svetište Izvođenje radova povjereno je osječkoj tvrtki „Gradnja“.

2003.

U crkvenom svetištu postavljena je oltarna pala – „Marijanski triptih“ u tehnici vitraja, rad akademskog slikara Vladimira Meglića iz Zagreba. Motivi pale su: Navještenje, Pohod Marije Elizabeti i Isusovo rođenje. Postavljen je posebno projektirani sakristijski namještaj, liturgijska sjedišta u svetištu i klupe u crkvenoj lađi, sve izrađeno u hrastovini. Dovršena je prva etapa aljmaškog svetišta – zgrada župne crkve. – Sveti otac Ivan Pavao II., prilikom svog trećeg apostolskog pohoda Hrvatskoj, u subotu 7. lipnja, u Osijeku, na svečanom euharistijskom slavlju okrunio je kip Gospe Aljmaške.

2004.

Nova je crkva ukrašena trima mozaicima, koji su rad akademskog slikara Vladimira Meglića. Prvi je motiv Mala Gospa. Likove Marijine majke Ane i Marije kao djevojčice okružuje i upotpunjuje niz raznolikih i znakovitih simbola. – Tema drugog mozaika je Marijino uznesenje dušom i tijelom u slavu neba – Velika Gospa. Veličanstveni događaj stavljen je u prepoznatljivi aljmaški hodočasnički okoliš. Treći mozaik ornamentima i blistavim arkanđelima Gabrijelom i Mihaelom ukrašava zidnu nišu u kojoj je trajno izložen zavjetni kip Gospe Aljmaške.

2004.

Navršavaju se tri stoljeća Aljmaškog svetišta (1704.- 2004.). U crkvi je postavljen liturgijski namještaj, rađen od bračkog kamena sivca (oltar, ambon, krstionica, pomoćni stolić, škropionica) – dar hodočasnika i dobročinitelja. U nedjelju 1. kolovoza đakovački biskup mons. dr. Marin Srakić posvetio je novu župnu i hodočasničku crkvu. Obnovu (izgradnju) „Kalvarije“ preuzima Udruga katoličkih gospodarstvenika „S Tobom u zajedništvu“.

2005.

Početkom godine potpisan je ugovor za izgradnju druge i treće (završne) etape cjelovitog projekta svetišta. Investitori su Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Osječko-baranjska županija i Biskupija đakovačka i srijemska. Istodobno se darovima hodočasnika i drugih dobročinitelja polako opremaju novi prateći objekti i prostori.

2006.

Na brdu „Kalvarija“ izgrađena je staza Križnog puta duga 480 m, koja je popločena betonskim kockama. Postavljeno je 14 velikih hrastovih križeva i 14. mramornih ploča s prigodnim tekstom uz svaku postaju. Uz stazu je postavljena rasvjeta i odvodnja. Nabavljene su klupe i korpe za smeće te je zasađeno 800 sadnica ukrasnog grmlja. Blagoslov novoizgrađenog Križnog puta bio je 1. kolovoza.

2007.

Dovršena je 2. i 3. faza izgradnje aljmaškog svetišta. Izgrađen je tzv. „hodočasnički plato“, brojne ispovijedaonice, prostor za hodočasnike, kapela, dvorana, suvenirnica te sanitarni čvor. Uređen je i popločen sav okoliš oko svetišta, zasađeno je ukrasno grmlje i cvijeće. Time je aljmaško svetište u potpunosti izgrađeno – na radost brojnih štovatelja Gospe Aljmaške.

2008. - 2021.

Svetište svake godine okuplja sve veći broj Gospinih štovatelja iz zemlje i inozemstva. Hodočasnike se uvijek dočekuje, rado im se govori o povijesti svetišta, svjedoči o žrtvi koju je svetište zajedno s domaćim vjernicima pretrpjelo za vrijeme Domovinskog rata, slave se svete mise, vjernici se ispovijedaju, izrazito se njeguje pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji. Hodočasnici iz svetišta odlaze obnovljenom vjerom i pobožnošću, rado govoreći drugima o svojim lijepim iskustvima te se svi rado vraćaju u aljmaško svetište.

2022.

Dugogodišnji aljmaški župnik i upravitelj Svetišta preč. Ante Markić, koji je Župi i Svetištu darovao sav svoj svećenički život - punih 49. godina odlazi u zasluženu mirovinu. Njegov je nasljednik vlč. dr. Tomislav Ćurić koji je zamolio preč. Antu da i dalje ostane u Aljmašu i da zajednički djeluju za dobro vjernika, hodočasnika, Župe i Svetišta. Domaći vjernici i hodočasnici s oduševljenjem i dragošću prihvatili su ovu lijepu, plemenitu i kršćansku gestu novog župnika i upravitelja Svetišta.

2023.

U svetištu je, pored same crkve, uređen i opremljen prostor za okrjepu domaćih vjernika i hodočasnika (kafeterija).
Dana 1. kolovoza otvoren i blagoslovljen Memorijalni centar podno „Kalvarije“.

Posjetite nas i na Facebooku