Na prostoru gdje se nalazi sadašnja crkva, prva crkva sagrađena je odmah nakon izgona Turaka iz naših krajeva 1687. godine. Ona je bila od šiba, blata i trskom pokrivena.
Kada je Aljmaš 1704. godine postao Gospinim svetištem, sagrađena je 1708. nova veća crkva. Ona je stajala sve do 1846. godine. Te godine ona je izgorjela u velikom požaru.
Te iste godine započela je izgradnja treće crkve na istom mjestu. Nju je posvetio đakovački biskup J. J. Strossmayer 1852. godine.
Ta crkva stajala je sve do domovinskog rata koji je započeo 1991. U tom ratu četnici su je srušili do temelja.

Evo nekoliko podataka o njoj:
Crkva je imala Terezijanski stil. Vanjska dimenzija lađe sa sakristijom bila je 28 m.; dužina 12,5 m.,širine 10 m. i visina 9,30 m.

Crkva je unutra bila oslikana otajstvima svete krunice. Slike je radio Vjekoslav Pifat, dekorativni slikar iz Vukovara 1928. godine. Crkva je imala 8 prozora i dvoja vrata. Pod je bio od kamenih ploča. U crkvi su se nalazile dvije grobnice: Antuna Adamovicha i njegova sina Rudolfa, vlastelina iz Čepina i graditelja naše crkve.
Crkva je imala glavni oltar posvećen Blaženoj Djevici Mariji. Kip u njemu dar je biskupa J. J. Strossmayera 1857. godine. Uz Gospin kip na oltaru glavnom bili su još kipovi apostola Petra i Pavla.Graditelj oltara bio je Josip Obletter – St. Ulrich Graden, tirol 1909. Bio je još jedan oltar Srca Isusova od istog materijala i graditelja. Od istog materijala i graditelja bila je i propovijedaonica i krstionica. U crkvi su bili još kipovi: Sv. Josipa, Sv. Antuna, Sv. Obitelji, Sv. Ane i Srca Isusova.
Crkva je imala i prekrasne orgulje. Djelo su bile osječkog majstora Lorenza Fabinga. Imale su 10. registara. U tornju su bila tri zvona izlivena u tvrtki A. Blazina – Zagreb. Veliko zvono (Sv. Ivana) nabavljeno je 1927. godine a bilo je teško 339. kg. Srednje zvono (Srca Isusova) nabavljeno je 1929. a težine bilo je 205. kg. Malo zvono (Sv. Josipa) nabavljeno je 1923. godine a težina mu je bila 68. kg.

Našu staru crkvu srušili su četnici 1991. u nedavno završenom ratu. Rušili su je u više navrata.
Prvi put 19. rujna 1991. pročelje crkve gađano je topovskim i tenkovskim granatama.
22. rujna 1991. godine pogođen je i oštećen zvonik crkve.
26. travnja 1992. zvonik je potpuno srušen a 12. srpnja 1991. uništen je strop crkve, razbijeni su oltari, kipovi i preostali namještaj.
14. kolovoza 1993. uoči blagdana Velike Gospe crkva je potpuno razorena i sravljena sa zemljom. Ostao je stršiti samo jedan njezin ugao.

Našim povratkom iz progonstva započela je 1998. obnova naših domova. Na red je došla i gradnja Gospine nove crkve. Ona je građena od 2001. – 2003. godine.